Povijest

PRVI VODOVOD 

(Izvod iz knjige dr. R. Horvata - "Lika i Krbava")

Iako je u okolici Gospića dosta vodotoka i izvora pitke vode nestašica zdrave vode osjetila se prvi put 1876. godine.
To bijaše posljedica načina kojim su tijekom 19. stoljeća poharane šume na susjednim planinama (Ljubovo i Vrebačka staza). Sela su žeđala. U samom je gradu bilo pet javnih bunara ali je bila okužena iz dvorišta i zahoda. Tako se 1880. godine morao zatvoriti tri godine ranije iskopani bunar u zatvoru. Osim bunara, Gospićani su koristili i tri izvora uz Novčicu, ali su i oni bili zamuljeni.

Počelo se razmišljati o izgradnji vodovoda. Pomišljalo se na izvor u gaju Jasikovac, na izvor Johovac uz cestu prema Smiljanu, te na vrelo Veliki lipovac kod Gospića. Prva su dva izvora udaljena tri kilometra a Lipovac 1.300 metara. Ali, ispitivanjem je utvrđeno da leže niže za četiri metra od tla pod katoličkom crkvom u Gospiću. Osim tog, ljeti ti izvori daju samo litru vode u sekundi što je premalo, koliko je vode davalo i Dukino vrelo u Trnovcu. Gospiću je tad bilo potrebno sedam litara vode u sekundi za njegovih šest tisuća stanovnika, a svaki je trošio danomice po 100 litara.

Radi položaja vrela Košna voda ispod Velebita kod Brušana, nije trebalo graditi posebnu kućicu tzv. Brunnenhaus, nego se vrelo vrlo jednostavno obzidalo (kaptiralo) i tako uhvatila njegova voda. Vrelo je tako jako da i po najvećoj suši daje toliko vode koliko je potrebito za jednostavni mlin (kašikar).

Mjerenjem njegove izdašnosti 1899. godine ustanovilo se da na proljeće daje 40 litara vode u sekundi, a u suho ljetno doba 25 litara. Osim tog, vrelo je 80 metara višlje od trgovišta Gospić. Osnovu korištenja vode iz Košnog vrela izradio je inženjer Freudenthal iz Beča, koji je procijenio da će izgradnja stajati 152 tisuće forinti. Ovaj vodovod dug 13,5 km izgradio je isti inženjer. Voda je 24. prosinca 1893. dovedena do Kaniškog mosta, a 31. prosinca do sredine samog Gospića.

Uslijed jakog tlaka voda se mogla uvesti u kuće, a mogla se je upotrebljavati za neposredno gašenje požara i za polijevanje ulica u Gospiću. Promjer cijevi bio je 15 centimetara. Za javnu uporabu zasnovano je 20 vodovodnih izljeva. 

SPOMENIK VODOVODU

Kad je završen vodovod 1894. godine u središtu grada postavljen je i željezni spomenik, rad nepoznatog autora. Po prvoj ženi koja je došla po vodu skulptura je dobila ime Marta. Spomenik je 1952. godine maknut i poslije otpada završio je u Muzeju Like. Iste godine ispred suda je uklonjena skulptura rode s pastrvom u kljunu koja je bila oplemenjena srebrom.

Marta je 1969. godine ponovo postavljena na stočnoj pijaci, današnji trg Stjepana Radića, a od 1981. godine ponovo je na starom mjestu u centru grada, na skveru. 

OBNOVA VODOZAHVATA ''KOŠNA VODA''

Za vrijeme ratnih djelovanja sam vodozahvat (kaptažu) 1944. godine partizani su minirali (urušili) i sve do 1996. godine u sam izvor ulazilo se kroz otvor (šaht) na vrhu kaptaže. Nakon što je pronađena situacija (skica) vodozahvata iz 1913. godine, 1996. godine izvršen je otkop miniranog dijela i izgled vraćen u približno prvobitno stanje. Od 1996. godine počelo se i s uređenjem bližeg okoliša sve do sadašnjeg izgleda.